Intervju objavljen u "Pobjedi" 21. juna 2015. godine
Diplomirala je na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti (Pozorišna i radio produkcija) i devedesetih radila na nekoliko pozorišnih projekata, ali „zbog korupcije i nepotizma” brzo napušta teatar. Prvi roman, “Kraljevstvo” objavljuje 2003. godine. Usavršava se iz oblasti novinarstva a sa grupom kolega pokreće (2008) prvu nezavisnu internet radio stanicu u Srbiji Novi Radio Beograd, koji je provocirao nacionaliste i evro-skeptike, organizovao emisije sa radijskim kućama iz Prištine i slično.
Januara 2011, po povratku iz Velike Britanije gde je živela, pokreće portal agitpop.me na kojem dominiraju teme iz pop-kulture i kulturne politike. Drugi roman, “30. Februar” objavljuje 2012. Već dve godine uređuje i vodi popularnu emisiju AgitPop na Radiju B92. Njena zamisao su i posećene tribine o televizijskim serijama u Ustanovi kulture Parobrod. Jelena moderira ove tribine za koje se traži “stolica više” a kasnije su rado gledane na AgitPop kanalu na YouTube.
Pobjeda: Zašto portal?
Đurović: Prva i najvažnija stvar je nova tehnologija, kao i brzina kojom mogu da se plasiraju informacije. Dve stvari su podjednako bitne za elektronske medije: kad će informacija da stigne i ko će da vam je pruži. AgitPop se ne reklamira, nije komercijalan, odražava moju želju da učestvujem u društvenim zbivanjima, da plasiram svoj pogled na događaje i utičem na njih koliko je to u mojoj moći. Sama sam sebi urednica a saradnici su mi verni i dragi, iako često nismo istomišljenici. Činjenica da imam emisiju na nacionalnom radiju, posećen YouTube kanal, da organizujem tribine i izložbe znači da je put kojim sam krenula pre četiri godine potpuno ispravan.
Pobjeda: Aktivni ste u odbrani ljudskih prava, posebno u borbi protiv antsemitizma?
Đurović: To je moja “prodaja gušijeg perja” kao u onoj priči “Igra” Danila Kiša, nešto što moram da radim, iako ne verujem u ukorenjenost, možda mi je aktivizam u DNK. Prababa i pradeda su se upoznali na “Bundu” što je bio pokret jevrejskih socijalista.. Bili su osnivači Narodne Radničke partije sa Pijadeom i Trišom Kaclerovićem. Pradeda je Moši nosio hranu u zatvor i deci odvajao od usta “zbog ideje”. Čukunbaba Lotika Celermajer, kao što zna svako ko je čitao “Na Drini Ćuprija” je organizovala sve što je bilo vezano za porodicu, brinula…Deda iz Crne Gore je bio komandant prve klase, organizovao je ustanak u Zeti, štab nam je bio u kući...
Kad sam 9. Marta 1991. izašla na ulicu i osetila miris suzavca to je bio početak moje borbe protiv nepravde. Trenutno je ogromna nepravda sa obe strane političkog spectra usmerena ka Izraelu, a kritike su prečesto zapravo odsjaj večino upaljene varnice svetskog antisemitizma. Podrazumeva se, važna su mi prava LGBT populacije kao i prava žena. U opštini Vračar sam, kao nezavisna odbornica, predsednica saveta za rodnu ravnopravnost.
Pobjeda: Predvodite crnogorsko-jevrejsko prijateljstvo?
Đurović: Jevrejska zajednica Crne Gore je “čedo” Jaše Alfandarija, našeg predsednika, a ja sam potpredsednica. Jaša je stvorio čudo, jednu od najaktivnijih jevrejskih zajednica u regionu a konferencija Mahar postaje ključno mesto susreta za jevrejske zajednice jugoistične Evrope.
Inspiracija za taj aktivizam dolazi direktno od čukunbabe, pomenute Lotike. Majka i ja smo, kao njene potomkinje, pre koju godinu bile na naslovnoj strani najtiražnijeg izraelskog magazina. Ipak, Lotiku danas svojataju razni, od onih koji su napravili nekakav Andrićgrad, do toga da se po njoj zove i kafana na Mokroj Gori što našu porodicu posebno uzrujava. Na žalost, ona je i književni lik, pa nemamo sudsko pravo da je zaštitimo od polusveta.
U Srbiji nisam nailazila razumjevanje za svoj identitet:“Šta si ti? Crnogorka a Jevrejka? Kakva je to Jevrejka sa prezimenom na “ić” i slično. Ne vređam se, ljudi su neobrazovani ne poznaju osnove ni svoje religije a kamoli tuđe.
Posebna zanimljivost je i to da je Vrhovni rabin Hrvatske, koji je i rabin Crne Gore, Lucijano Moše Prelević po ocu takođe naš, Crnogorac.
Pobjeda: Crnogorsko je, očito, jako u Vama? Angažovani ste i u kulturnim aktivnostima Crnogorskog nacionalnog savjeta u Srbiji?
Đurović: Niste napisali da sam rođena 13. jula? Pa nije moglo drugačije nego da me prime u taj Savet…Tokom ali i posle raspada Jugoslavije sam živela u inostranstvu, ali uvek sam se osećala Jugoslovenkom. Kada smo došli do kraja zajedničke države, svi putevi su me vodili u otadžbinu, u Crnu Goru. Otac, koga sam obožavala, me je naučio me je šta znači biti Crnogorka i kako da se branim od neumesnih šala u školi “a vi lenji Crnogorci”. I u SFRJ se osećala surevnjivost u Beogradu: “šta ste vi došli da uzmete naša mesta”, govorili su. Tada sam se prvi put suočila sa teorijama zavere o tim "plemenima koja vladaju". Eto još jedne sličnosti izmedju Crnogoraca i Jevreja, stalno ih optužuju kako manipulišu iz senke, kako ih neka povezanost zapravo dovodi do uspeha. Naravno to je budaljenje, moja majka je četvrta generacija Beograđana, vila koju smo imali i u kojoj sam se rodila naša je od početka 20. veka... Otac se de fakto “udao” a sve što kasnije postigao bilo je ozbiljnim radom. Ipak, u školi se osećao taj cinični odnos nekih klinaca, valjda su ih tome učili isfrustrirani roditelji. 21. maja 2006.sam bila presrećna i drago mi je kako smo napredovali. Meni ne mogu da pričaju bajke, jer ja se sećam i Titograda i obale sedamdesetih i osamdesetih – ovo danas je druga planeta u odnosu na ono što je Crna Gora nekada bila.
Rad u nacionalnom savetu se je zapravo logično finale jednog ciklusa koji počinje u na priredbi u vrtiću: sva deca predstavljaju neku YU republiku, a meni najnižoj i najsitnijoj, oko vrata okačen ogroman crtež Lovćena, crnogorski grb. Nadam se ozbiljnim aktivnostima u savetu već od jeseni. Želim da napravimo Dane Crne Gore u Beogradu, ali ne sve uobičajeno gusle, loza, pršut, već da pokažemo šta je to novo, moderno, mlado što se događa u crnogorskoj umetnosti, književnosti, muzici. Naravno, ako bude bilo i loze i pršuta i dimljenog krapa, nećemo se buniti (Smeh.)
Pobjeda: Uvek ste blizu politike, redovno i oštro reagujete. Kako vidite sadašnju scenu, ima li izlaza?
Đurović: Da, izlaz je u ulazu. Ulasku Srbije u Evropsku uniju, a ja dodajem i u NATO iako je to dosta nepopularno…Znamo da će rane koje srbijanski mediji samo dodatno žele da posole, jako teško zarasti i da je i pojašnjavanje te intervencije iz 1999. srpskom društvu krupna politička odluka. Mora da se objasni zašto se to dogodilo i šta bi se dogodilo da te intervencije nije bilo.
Evropa, sa svim svojim manama jeste izlaz za Srbiju i ceo ovaj namučeni region. Ona je tu da pacifizuje, da malo vaspita i ukroti nacionalizme. Evropa je kao neki novi Tito. Nije savršena, ali bolje nemamo.
Pobjeda: Pre nekoliko dana vratili ste se iz Jerusalima gde ste učestvovali na Globalnom forumu o antisemitizmu. Koje su poruke?
Đurović: Nas osamstotina iz 51 zemlje smo učestvovali na Globalnom forumu za borbu protiv antisemitizma. Poziv na ovu konferenciju nije samo stvar prestiža, iako prestiž jeste, već i šansa da se uživo sazna nešto od najuglednijih svetskih umova koji se bore protiv govora mržnje, antisemitizma, rasizma kao i mogućnost da vidimo mnoge bitne političke figure… Volim da sam među onima koji znaju više od mene, jer kako mi Jevreji kažemo: “Svaki čovek okružen patuljcima sebi deluje kao džin”. Forum je sjajno mesto gde svakoga prođu lokalne sujete i ideje o veličini, okruženi ste džinovima, svetskom akademskom i političkom elitom i u odnosu na njih nalazite svoju meru.
Imali smo priliku da čujemo i premijera Netanjahua, i Naftalija Beneta, i gradonačelnicu Pariza An Hidalgo, Ministra pravde Nemačke Heika Masa, američkog ambasadora Dena Šapira i još mnogo poznatih i važnih ljudi. Takođe, među nama su bili i predstavnici pojedinih islamskih zajednica iz Evrope, jer je i anti-islamsko raspoloženje ono što brine sve nas kao građane i aktiviste. Bili smo podeljeni u radne grupe, na kraju smo usvojili akcione planove na kojima sada radimo. Finale Foruma obeležila je dodela nagrada predsedniku ADL Abrahamu Foksmanu, a svoj poslednji govor u životu na Forumu je održao i fascinantni profesor Robert Vistrič iz instituta Simon Vizental. Preminuo je dva dana po završetku ove konferencije. Poruka koju smo dobili je jednostavna: borba koja se vodi je dugotrajna i naporna ali moramo je voditi baš mi, na nama je da osvetljavamo i širimo istinu u mraku dezinformacija.
Pobjeda: I dalje ste „Jugoslovenka”?
Đurović: Titu zameram dve stvari, jednu u šali, drugu ozbiljno: što nije našao eliksir za večni život i što nije ostavio naslednika. Na kraju i da se se Osma sednica završila drugačije, mnogi životi bi bili spaseni. Ipak, nacionalni identitet je očigledno bio jako bitan za sve narode i narodnosti, kako za Slovence tako i za Kosovare, ta potreba mora da se sagleda i poštuje. Majka mi je Jevrejka, otac Crnogorac, muž i Hrvat i Britanac, najbolji prijatelji Srbi, neki se nacionalno izjašnjavaju i kao Vojvođani, a neki kao Dorćolci. Moj dragi rabin je takođe Hrvat, iako za Jom Kipur najradije posećujem sinagogu u Budimpešti, njihov kantor je fantastičan.
Kad pomislim kako smo svi zapravo prošli kroz nepotreban, krvavi rat da bi se na kraju Hrvati opijali uz “cajke”, Srbi šizeli za Seve, i puj pike ne važi. Taj besmisao i težinu tek istinski osetiš kad razgovaraš sa žrtvama. Upoznala sam sestre i brata Bogujevci sa Kosova, jedno od najtežih iskustava u životu, novinarski zadatak koji se završio u suzama.
Ide godišnjica srebreničkog masakra.
Očekujem srpske političare u Potočarima, da pokušaju da prikriju crne fleke posle sramne rehabilitacije nacističkog kolaboracioniste čije ime ne želim ni da napišem.Teši me što znam da se o takvoj neumnoj rehabilitaciji kvislinga ni ne pomišlja a kamoli govori u Crnoj Gori Ovde se zna red.
Kažu, “eto ti Kolinda je izbacila Titovu bistu iz ureda”. Žao mi je, ali time neka se bave Hrvati, ne mogu mene da bole baš svačiji zubi. Odlazak delegacije iz Srbije u Srebrenicu značio bi puno, i možda je to momenat kada možemo da očekujemo da se dogodi nešto slično onome kada je kancelar Vili Brant klekao pred spomenikom u varšavskom getu i time zauvek promenio nemački nacionalistički narativ.
Dragan Banjac
Naslovnu stranu kao i PDF verziju ovog intervjua možete videti na linku: http://agitpop.me/misc/pobjeda/pobjeda.pdf