CINÉMA PRIVÉ 

Bulajić i Golik na Tulumu

sub 11. maj 2013.

Pišem ovo na 1.Maj. Kad sam Jeleni obećala napisati tekst o svojim najdražim filmovima, mislila sam da ću se lako izvući sa svojim esejima o erotskim dramama. U prijevodu, odlučila sam proslaviti Praznik rada, onako, po običaju, roštilj, pastrve, kremšnite.

Kad ono, pogledam naslov rubrike, ''Cinema Prive''. Ajoj, kukulele. Filmski leksikon, filmovi kojih se najviše sjećamo, koji su odredili naše odrastanje i nas kao nas, tj.ono što nas je formiralo.

Da skratim, ništa od erotike.

Odlučujem biti radnik udarnik baš na ovaj 1.Maj i zaputiti se moždanim vremeplovom u 80-te.

Od mog roštilja i pastrva nije bilo ništa, jer me uhvatila alergija. Mama mi je donijela samoborske kremšnite. Hvala, mama.

Većinu dana provela sam gledajući kroz prozor.

Gledati, gledati, posao redatelja vam se više-manje svodi na gledanje. Mi smo vam zapravo voajeri s pokrićem.

Gledati, promatrati, zapažati, upijati.

Rane osamdesete. Stara obiteljska kuća u centru. Parketi u raspadanju, morate hodati na prstima da se vitrine ne tresu. Prvo čega se sjećam su partizanski filmovi  u nedjeljnu zoru. Ne sjećam se više koji, ali bili su manje-više svi. Dan danas mislim da roditelji nikad nisu saznali da sam tada imala penzionerski bioritam i da sam se dizala u praskozorje. Sva sreća da sam danas iskorijenila taj običaj. Prvo bih, dakle,  upalila televizor. I naravno, opet partizanski filmovi. Njima sam samo kratila vrijeme do Muzičkog tobogana koji je na programu bio iza njih. Malo po malo, navikla sam se na te filmove i zavoljela ih.

Moj omiljeni insert iz Bulajićeve Bitke na Neretvi, kad Fabijan Šovagović viče: ''Tifusari, za mnom!''

Kad sam već u ovom čudnom vremeplovu, ne mogu ne spomenuti jednu filmsku stvar, a ne film, koja me odredila. Često sam s tatom išla u Televiziju Zagreb u Radnički dom u Šubićevoj ulici gdje je on tada radio, i iz tog perioda imam samo jedno sjećanje. Mrak u ogromnom studiju i zvuk paljenja reflektora. Od kojih me jedan skoro udario, više se ne sjećam kako. Zvuk tih reflektora sanjam i dan danas. Već tada sam znala da želim raditi na Televiziji i baviti se filmom, što sam definitivno odlučila u 5. razredu osnovne škole kad su nam pustili filmove Kreše Golika, ''Tko pjeva zlo ne misli'', i ''Imam dvije mame i dva tate'', čiji filmski plakati mi dan danas krase radnu sobu. Ljubav na prvi pogled.

Iako na prvi pogled ti filmovi obiluju veselim bojama, i  komediografskom pitkošću, iza njih se krije žalosna priča o ispraznosti i dubokoj razočaranosti odraslih, ali i o zbunjenosti djece u kompliciranom odraslom ljubavnom odnosu.

U 5. razredu paralelno otkrivam i rubriku "Dragi Lastane" u legendarnom časopisu "Modra Lasta".

To predbubertetsko vrijeme pamtim po dva filma, francuskom ''Tulumu 1'' (La Boum) i "Tulumu 2''.

Sve što nas Lastan nije naučio, naučili smo od Sophie Marceau.

I dan danas, kad na radiju čujem pjesmu "Dreams Are My Reality'', u glavi mi je samo "Tulum'' i legendarna plesna scena.

Tek sad primjećujem da sam skoro sve ove filmove prvo gledala na TV-u, a tek kasnije, 90-tih na filmskom platnu, u Kinoteci.

A koji sam film prvi gledala u kinu? E, to se ne mogu sjetiti. Vjerovatno neki dječji na dječjim matinejama.

Sjećanja su čudna stvar. Ona su kombinacija slika, emocija i tračak fikcije.

Ne kaže se uzalud da ne postoje dva ista sjećanja na istu stvar.

Ovo su bila moja sjećanja na neka bezbrižnija vremena kad sam samo trebala upaliti gumb na televizoru ili pobjeći s par kovanica u kino u kvartu i sve brige bi nestale.

Irena Škorić

Irena Škorić diplomirala je FTV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade. Sudjelovala je na mnogim domaćim i inozemnim filmskim festivalima gdje je osvojila 50 nagrada. Pisala je za filmske časopise Hollywood i Hrvatski filmski ljetopis. Objavila je knjigu Eros na filmu. Kratka priča Vikend dobila je drugu nagradu 45. Natječaja ''Ranko Marinković'', a drama Libreto dobila je drugu nagradu za dramsko djelo '' Marin Držić'' . Njen Rastanak (2008.) jedan je od najnagrađivanijih hrvatskih filmova u povijesti, dobitnik je 16 nagrada, među kojima je i Grand Prix i nagrada za najbolji scenarij na Danima hrvatskog filma 2009. Na natječaju je izabran za predstavnika Hrvatske u kategoriji filma na 14. Biennalu mladih umjetnika Europe i Mediterana, te je bio hrvatski predstavnik za nagradu Studentski Oscar kojeg dodjeljuje Američka filmska akademija. Prikazan je na San Sebastian film festivalu, Varšava film festivalu i dr. Dokumentarni film Sudbina broja 13 (2009.) osvojio je Nagradu publike na ZagrebDoxu 2010., nagradu za najbolji dox na Worldfestu u Houstonu i Nagradu za najbolji dugi dokumentarni film na San Gio festivalu u Veroni. Erotski kratki igrani film 9.ožujak (2010.) dobio je na Pula film festivalu Nagradu za najbolji hrvatski kratki igrani film Ocjenjivačkog suda Federacije filmskih kritičara Europe i Mediterana, Nagradu za najbolji kratki igrani film na Euroshortsu u Varšavi, te Nagradu za najbolji kratki film na Cinema City festivalu u Novom Sadu, 2011. Redateljica je i scenaristica dugometražnog igranog filma 7seX7 (2011.) koji je na WorldFestu u Houstonu dobio srebro za debitantski film i Nagradu za najbolju režiju u Veroni, a prikazan je i u selekciji Montréal World Film Festivala.

http://www.irenaskoric.com

komentari (0) ostavite komentar


 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 Šta je 642 

BY MILICA DRAKULIĆ

 what is this? 
ned 25. septembar 2016.
 
 
 
 

MOST WANTED

Ana Maria Rossi Tijana T. Bratislav Pantelić Jelena Đurović Dejana Vučićević Irena Škorić Beba Kapičić Mit Romni Agitpop Apple Maja Maljević Tijana Kojović Irina Simić Marija Pavlović Maja Kojović 30. februar Doktor Dum TKV Amerika Đorđe Stojanović Barak Obama Kristofer Hičens Marina Marković Aleksandar Đorđević Čiča Kosovo Britanija Milena Vukmirović Mirko Ilić Aleksandar Maćašev Stiv Džobs Evropska unija Dejvid Kameron Bogomir Doringer EU Josip Broz Tito SFRJ Parobrod Jelena Novaković 642 Jugoslavija Mats Staaub Amfilohije Kejt Mos Dimitrije Vojnov Stanislav Mirković Nenad Radujević Srbija Angela Merkel Vuk Jeremić Ahmadinedžad Bret Iston Elis Bibi Netanjahu Ivan Grubanov
NATO

European Union

Doba Nevinosti