Elizabeth: What do you do?
John: I buy and I sell money.
9 1/2 weeks, 1986.
Uspaničeni britanski mediji objavljuju kako će u narednih par meseci još milion ljudi ostati bez posla. Očekuje se oduzimanje na desetine hiljada stanova onima koji neće moći da plate kredite. Banke će imati previše nekretnika, a mnogi će se naći pred vratima ustanova za socijalnu pomoć. Na groblju Hajgejt, gde se nalazi grob Karla Marksa puno crvenih ruža i karanfila, pametni bradonja se verovatno negde smeška i na nemačkom zbori "I told you so"...
Velika Britanija ovog Božića ima problema prego glave, za razliku od Srbije koja, da parafraziram staru kantri pesmu "nema ništa, pa nema šta ni da izgubi". Ulice Oksford, Ridžent, Sloun i Old Bond neverovatno su puste za ovo doba godine, jedino Rusi vuku ozbiljnije količine kesa, a najveći tržni centar u Evropi, Westfield, otvoren pre dva meseca, postao je jedna od najpromašenijih investicija ove godine. To je što se tiče hleba.
A kad smo kod igara, dovoljan je samo jedan pogled na oficijelne kanale da bi se shvatila i duhovna beda Britanije danas. Muzičkim svetom dominiraju debilne instant produkovane grupe, u odnosu na koje Take That zvuče kao Led Zeppelin. Trojstvo čine Girls Aloud, Leona Lewis i Alexandra Burke. Prve su devojački bend, čija članica sedi u žiriju "X factor"a, ovdašnje verzije "Trijumfa". Ovo je najgledaniji britanski show, u kojem je pre dve godine pobedila upravo Leona Lewis, koja je ponovo na top listama sa pesmom "Run", blasfemičnom obradom odlične pesme škotskog benda Snow Patrol. Ali, tu nije kraj. Bogohulništvo nastavlja i nova pobednica "X factora" Alexandra Burke, sa pesmom "Hallelujah" Leonarda Cohena, koju je, za večnost, i najlepše na svetu, otpevao Jeff Buckley na albumu "Grace". BBC se bavi fenomenom Burke/Buckley/Cohen i činjenicom da su sve tri numere na UK TOP 40, koju naravno, predvodi Aleksandra, nova ljubimica starog dušmanina Simona Cowella, napaljenog producenta koji stoji i iza "X factora" i iza Leone Lewis.
Ono što teši je da su i ovde "Kings of Leon" veoma popularni, pa postoji barem nekakva kontrateža fekalijama koje izlaze iz Cowellovog producentskog kontejnera.
Na engleskoj televiziji mogu da se gledaju 1. Kuvanje 2. Vesti 3. Parlament a tu su i "kupovine iz fotelje", takozvane aukcije nepotrebnih predmeta za domaćinstvo.
"It's Christmas time, there is no need to be afraid", pevali su Band Aid pre petnaestak godina... i Bono je viknuo, misleći na gladnu Afriku, "but tonight thank God it's them instead of you". Situacija više nije nimalo ružičasta - ovaj Christmas obelezen je credit crunchom koga jedan ekonomista naziva i "paklom kapitalizma". Magazin "Intellegent life", dodatak The Economista, na naslovnoj strani ima fotku Paris Hilton kako čita "Rat i Mir". Mora se priznati da, i kada je najgore, Britanci mogu da se nasmeju sami sebi.
U "starom" muzeju Tate do 04.januara 2009. traje izložba Frensisa Bejkona, jednog od najvećih slikara prošlog veka. Ovo je odmor za dušu i sva čula, mada ni u muzejskim odajama slobodan pad funte ne može u potpunosti da se zaboravi. Bejkon je morbidan, težak i genije. Homoseksualac. Papa ga nikako ne bi voleo. Papa je težak debil,ali o tome u nekom drugom tekstu.
I ako vam još uvek nije jasno "Šta se dogodilo svetskog ekonomiji" evo par predloga za čitanje-gledanje, kako bi se shvatili uzroci ekonomske krize, koja se, doduše, dobro sagledava i kroz staru srpsku "nema leba bez motike":
1.Wall Street – Oliver Stone
2.9 1|2 weeks – Adrian Lyne
3.Boiler room – Ben Younger
i naravno roman "American Psycho" Bret Easton Ellis-a.