Na biračkom sam spisku crnogorske nacionalne manjine. U Crnoj Gori obavljam funkciju potpredsednice Jevrejske zajednice. Život mi se odvija u koferu, između Beograda i Podgorice ali sam dobar deo godine i van Balkanskog poluostrva, nekim trećim poslom. U Srbiji već dugo samo spavam, retko čitam domaće novine a televiziju sam poslednji put upalila kad je Beba Popović gostovao u “Utisku nedelje” (i to zbog Bebe, ne zbog “Utiska”).
Sticajem okolnosti, iako dan posle ponovo idem u Titograd, biću fizički a nadam se i mentalno, prisutna na svom biračkom mestu 24.04.2016.
Tako je ispalo. Moraću da glasam. Uvek glasam.
Uvodni pasus imao je za cilj da objasni sledeće: ne smatram da treba da uzimam stvar u svoje ruke u državi čiji pasoš nosim, ali se sa tom zemljom skoro nigde ne dodirujem, dok sa druge strane osećam moralnu obavezu da obavim svetu demokratsku dužnost. Taf šit, što bi rekli Anglosaksonci.
Pa da razrešimo ovaj konundrum, nabrojaću zašto neću da glasam za pojedine stranke, a na kraju ću otkriti ono NEĆETE VEROVATI ZA KOGA ĆE JELENA ĐUROVIĆ DA GLASA (the sound of nobody giving a shit just broke over known universe). Ne pišem ovo da bih ikome promenila mišljenje, situacija u kojoj sam je specifična i ne sugerišem da me iko sledi. Napomena: ja ne mrzim srpske političare, niti ih volim. Ne zanimaju me, ne tvitujem o njima, zabole me. Posle angažmana u partiji LDP koji bih želela da izbrišem iz sećanja za vijeki vjekova amin, shvatila sam da je domaća (a verovatno i inostrana) politika samo skupi skup interesa. Na ovu moju ohlađenost uticalo je i stalno izbivanje iz Srbije, i bavljenje drugom vrstom politike, u mom slučaju to se odnosi na globalni “pro-jevrejski” aktivizam.
REPUBLIČKE LISTE
SNS – Na prošlim izborima sam glasala za SNS. Imala sam osećaj da se Aleksandar Vučić promenio, a ja mogu da cenim promenu na bolje, jer kad se neko skine sa heroina mi mu tapšemo, zašto ne bi isto primenili za skidanje sa nacionalizma? Verovala sam da tu oko njega postoji neki tim stranaca, savet mudraca koje Alek sluša i dobar je đak. I dan danas smatram da je Vučić bolji nego što ga mnogi percipiraju, ali gori od onoga kako ga vidi 50% biračkog tela. Ipak, kao da je ta stranka nekako rascepljena između nečijih plemenitih planova da se ide u EU, napravi kompromis sa Kosovom i Bosnom i shvati NATO neumitnost i drugih ideja, onih proputinovskih, antizapadnih a ja bih rekla i antisrpskih (da, smatram da je nasilno približavanje Srbije Putinovoj kleptokratskoj tvorevini čin veleizdaje). Neću glasati za SNS zato što su se suviše udaljili od priče o Evropi, zato što su udavili medije skoro kao Tadić i zato što glasom za SNS ne znam da li sam zaokružila Vučića i Angelu ili Tomu i Vladimira. Kad se oni dogovore (ili rascepe, što je više verovatno) možda ponovo dobiju moj glas. Imam prijatelje u ovoj stranci, i želim im sreću i napredak.
DS – Nikad nisam glasala za DS i tradiciju nastavljam. Ova stranka je u mojoj knjizi uvek bila pritvorno nacionalistička, salonski-desničarska skoro kao DSS a nedovoljno određena prema temama koje su meni bitne. Đinđić je dozvolio početak ekonomskog zločina u vreme prvobitne akumulacije DS kapitala, skinuo je petokraku sa Gradske skupštine dok je pumpao taj veleorgazam prisutnih “građana” i dovršio uspešno spajanje crkve i države. Politički maher, sjajan narator, blizak Zapadu, mnogi su ga zvali Zoran…U njegovo doba moj izbor je bio Građanski savez i zazirala sam od Demokrata. Đinđić je tragično izgubio život (kao i Kenedi o kome ne mislim ništa mnogo wow) ali je i moj otac poginuo mlad, što ne znači da prva neću reći da je voleo kocku i dobru kapljicu. Aršine koje primenjujem prema prerano upokojenim članovima najbliže porodice primenjujem i na političke ikone, bez obzira na vreme i način kako su skončali. Kasnije je ova stranka kod mene dobila porez na dodatnu traumu – prećutali su kanonizaciju Velimirovića, žmurili na nezapamćeni lopovluk u sopstvenim redovima, bahaćenje istaknutih funkcionera. Opsesija iskopavanjem Čiče se nadovezala na onu petokraku bačenu na smetlište DS istorije zajedno sa imenima ulica svih heroja NOB-a čija su imena promptno promenili… Trenutno je stranka ponajviše pročišćena od lopuža, četnika i probisveta i verovatno je najbolja od svog nastanka, ali ja ne mogu da prekinem tradiciju. A meni je do tradicije stalo. Kao i DS-u.
ČBČ – Vučiću sam onomad dala glas i da bih se osvetila Borisu Tadiću koji je nemo i kao tele gledao šta rade njegovi partijski drugari tokom godina i godina svoje vladavine. Tadić za mene ne predstavlja ništa, nikad nisam shvatala njegov politički profil niti mi je “bio lep”. Da se ne zaboravi - nama je Boris, ta velika mozguljica, uvalio permanentni svetski politički blam u vidu Vuka Jeremića. Pa samo to kadrovsko rešenje bi bilo dovoljno za "nikad više". Čanak doduše često govori stvari sa kojima se slažem, na način koji mi prija, on ceni antifašizam i NOR. Ali, društvo sa kojim je trenutno "u bleji" Čanka ne kvalifikuje za moj separe. Šalter niže, hvala. (Upadljivo ne komentarišem Jovanovića u čijoj sam stranci bila aktivna. Za to postoji razlog.)
DSS/Dveri – NATO, Kosovo, Republika Srpska, gej brakovi, Putin, Nedić. Razlikujemo se 150% ili 180 stepeni. Oni sa juga, ja sa severa – efekat “nevera”. Ipak, ovoj listi pripada i najveća trivija ove sezone - Boško Obradović je postao gej fetiš broj jedan u Srbiji i naprasno je prestigao sve sportiste, voditelje i estradne zvezde. Obradovićev raskomoćen poster bi bio svakako najlepši poklon za mnogo gradsko GBT domaćinstvo.
SPS – Na momente je Dačić imao neke fleševe i simpatične izjave. Ivica je lukav političar a poznajem i cenim dvojicu njegovih istaknutih članova (Milićevića i Dragojevića). Od detinjstva znam i jednog od SPS ministara, pa sam prema ovoj stranci razvila izvesnu vrstu Stokholmskog sindroma (oni su mi uništili najbolje godine života, ali ja kao taoc koji je zavoleo tlačitelja ne mogu da ih skroz hejtujem). Ipak, dovođenje članova familije Slobodana Miloševića na predizborni skup je ona kap kad prestaje da bude smešno jer si pripit, nego dobiješ trovanje alkoholom i ideš na ispiranje stomaka. Malog Marka i Milicu Milošević ne može da denfuje čak ni Titov unuk i gotivna parola “Služimo narodu”. Što kaže jedan drug “I’m on the edge of Dačić” parafrazirajući Gagu (Lady, ne Mirković:). Druže Dačiću, idemo dalje.
DJB – Toliko sam sluđena od života u dve države, da sam dugo mislila kako je DJB skraćenica za Dragan J. Vučićević (često se koristi na Tviteru, kao DJV) pa mi pola tvitova iz Srbije uopšte nije bilo jasno. Takođe, nikako nisam uspela da upijem i spoznam za šta se tačno Saša Radulović zalaže a pravo da vam kažem, sad nemam ni vremena. Njegov je program fokusiran na ekonomiju a sa tim sam na “Vi”. Primećujem da Radule posebno nervira deo ovdašnje progresivne omladine i hipstera što bi ga automatski kvalifikovalo da me pozitivno zainteresuje, ipak nedovoljno sam ga gledala i slušala. Sledeće pitanje.
LEVICA SRBIJE – Borko je nekad svirao u bendu koji je imao simbole koji su podsećali na “white power” trip. Od ljudi iz Novog Sada sam čula da je kao klinac bio pank-desničar. Onda je postao kao neki komandant na Kosovu i tamo se nešto mlatio po Jarinju. Posle je počeo da tvituje. I sve što tvituje odjednom dobro. Sve antifašizam, sve se nekako poklapa sa onim što i ja volim…Dopadne se meni Borkov stav, ali odjednom – kreće ta nerealna Siriza ekonomska priča i anti-NATO sentiment, za koji smatram da je opasan ako nam za vratom dahće izbotoksirani Putko. Borko je mogao da bude moja opcija i sve smo mogli mi. Ipak, nije i nismo.
SRS – je cirkus. U cirkus se vode deca da vide slona, za cirkus se ne glasa. Šešelj je bio blesoumna pojava od prvog plasmana na izborima 1990. godine…Gledala sam njegov nastup i komirala se, kao omladinki mi je bilo jasno da je to neozbiljno. Bilo i ostalo.
BELI GLAS- ČIČA GLIŠA - Nedostaje mu piša. Pored infantile rime, imam i racionalno objašnjenje. Ne verujem u terorije zavere ali mi "bjelaši" uvek deluju kao da su kobajagi "ni za koga" a time su "za nekoga". I zato mi ne ide predmet likovno na glasačkom mestu.
I ZA KOGA ĆEŠ DA GLASAŠ JBMUOCA?
Idealnog nema. Ako bih morala da napravim prototip, uzela bih dve trećine Žarka Koraća, jednu trećinu Čanka, a sve to spakovano u vizuelni identitet Borka Stefanovića (autujem se, Borko mi je mica-zgodan). Takvom dati Vučićevo radno vreme na svim medijima, dakle 22 sata sedam dana u nedelji, i čuda da se dese…A onda sam se probudila. Zato ću morati prstohvat želja i mnogo realnosti, da ogrezne.
Na republičkoj listi svoj glas ću dati nekoj od nacionalnih manjina. Tako moj listić neće iskliznuti negde gde ne bih želela, ali ću našim sugrađanima i komšijama kojih je malo pomoći da ih bude više u Skupštini Republike Srbije.
Na lokalnoj listi glas ću dati koaliciji okupljenoj oko “žutih” na Vračaru. To nije glas za DS, već su na toj listi predstavnici svih živih pro-demokratskih partija a koji se često ne slažu oko mnogih stvari…
“Pa zašto glasaš za rogove u vreći, budalo?”
“Pa zato što su mi na toj listi mnogi drugari koji su okej ljudi, znam ih ovako privatno”.
Jer glasanje je privatna stvar.
UPDATE: U međuvremenu su mi drugovi iz SPS-a ukazali na Arditu Sinani. Ona je predstavnica PDD i, ako uđe u Skupštinu, biće prva žena Albanka u Skupštini Srbije. U Crnoj Gori drugujem sa Albancima, po očevoj liniji sam delom i Albanka a imam puno bliskih prijatelja u Tirani. Smatram da je Arditin ulazak u Parlament dobra stvar za razvoj međuljudskih odnosa u Srbiji, za pomirenje dva zavađena naroda i generalno za odnos prema ženama u politici. Pokazaćemo visok nivo emancipacije ako glasamo za ovu ekonomistkinju iz Preševa, majku dvoje dece, rođenu 1980. godine.