“Apparently proud of their endeavors, the Scorpios recorded their war adventures, and made it possible to rent the tape from a video store in the Serbian town of Sid, from which most of them came. Needless to say, it is a ghastly document: the Scorpios unload the men from a truck; they beat them and curse their Muslim mothers; the men are terrified, their faces bloody; they lead them up into the woods. Then it all goes fast. The men put up no resistance, for they are exhausted and hopeless. The Scorpios shoot them in the back, one by one. The penultimate man shudders when he hears the shots finishin off the one before him -- the shudders bespeak the unfathomable fear he experiences the moment before he dies. The last man left standing does not shudder when he hears the shots; he does not move or show in any way that he is present at his own execution. He is dead already, only waiting for the bullet to confirm it. Entirely oblivious to the suffering and death of fellow human beings, the Scorpio cameraman keeps complaining about a weak camera battery -- well past all moral problems, he has only electrical ones.
The footage is a supreme document of the banality of evil, of the pathological inability to empathize with other human beings. For the Serbian killers, the Srebrenica men have no names, no faces, no bodies, except as bullet receptacles. They are entirely abstracted, reduced to symbolically representing their Muslim enemy standing in the way of the ethnically clean Greater Serbia. The Scorpios did not know, for they did not care to know, that one of their victims was a 16-year-old boy named Azmir Alispahic, that he liked girls and soccer and wanted to be a doctor. It did not bother them -- and it probably still doesn't -- that never will the person who Azmir Alispahic was be alive again, that nobody will ever feel and know and hope for what Azmir felt, knew and hoped for. Nobody will ever love or be loved as Azmir, and none of those small moments of happiness that the living take for granted (the morning coffee, the smell of blooming linden trees in June, Mother's bourek, etc.) will ever be experienced by Azmir again. If a human life is a multitude of unrepeatable details, moments and feelings, then Azmir's life is simply irreplaceable. And if every life is connected with other lives, if it is part of an infinite network that binds us in humanity, then Azmir's absence is irreparable damage to humankind.”
Aleksandar Hemon - Srebrenica
*
Na suđenju u Jerusalimu, Adolf Ajhman se branio Hitlerom.
Šta ćemo sa monahinjama manastira svete Melanije u Zrenjaninu? One su krile zločinca, da li će ih neko uhapsiti? One su saučesnici, da li će odgovarati? Da li je svima sada konačno jasna monstruozna veza između SPC i decoubica?
Ne, meštani sela Lazareva nisu dobri. Oni su meštani Dogvilla.
Zašto država daje milione dinara kriminalcu i njegovoj porodici dok se desetine hiljada ljudi hrane po narodnim kuhinjama?
Zašto nije donet zakon da se sa genocidnim manijacima i njihovim porodicama postupa barem kao sa narko dilerima? Za ŠTA je on zaslužio penziju? Za masakr? Nije valjda Šarić više kriv od Mladića?
“To više nije onaj čovek, on je starac”. Odvratan argument. Starenje se događa sa godinama. To je taj čovek. To je ubica dece. To je ubica civila. To je krivac za najveći genocid u Evropi posle Drugog svetskog rata.
Šta je sa vojnicima iz Topčidera? Kada ćete nam reći istinu?
Jagode i Turgenjev? Umesto da su prethodnih 10 godina senzibilizirali ovaj neumni narod i pisali o Mladićevim zločinima, danas se utrkuju ko će da ga više približi i humanizuje...Poruka za RTS - ne goji se prase pred Božić, to što su dva puta pustili filmove o Srebrenici, ne znači mnogo.
“Da nije bilo Ratka Mladića, ne bi bilo Republike Srpske”, kažu neki. Da nije bilo Adolfa Hitlera, ne bi bilo nacističke Nemačke.
*
Sličan se sličnom raduje:
„Pozdrav, generale!“, razdrao se iz svoje samice Sretko Kalinić Zver (38), osuđen za učešće u ubistvu premijera Zorana Đinđića, kada je čuo da mu je novi komšija u pritvorskoj jedinici Specijalnog suda u Beogradu upravo nekadašnji general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić. Kako saznajemo, zatvorska straža je juče sprovela Mladić do njegove „sobe“ i čuvši komešanje i da je neko iz hodnika dobacio da je stigao Ratko Mladić, Kalinić se razdrao iz ćelije. Kao Kalinić, i Mladić je zbog bezbednosti sam u sobi. U ovom pritvoru bili su smešteni i Milorad Ulemek Legija, Zvezdan Jovanović, kao i ostali kojima se sudilo za atentat na premijera Đinđića i pokušaj ubistvo na Ibarskoj magistrali i drugi osumnjičeni za najteža krivična dela."
*
Ovo je sramni citat, sramnog izveštavanja, većine naših sramnih medija koji, umesto da se kroz tekstove poklone žrtvama, poetizuju ubicino stanje, pišu cinično, podlo, nevaspitano:
“Ako imaju duše, zaista bi bilo ljudski udovoljiti toj najtužnijoj roditeljskoj želji da obiđe detetov grob. Nažalost, verovatno poslednji put, jer tamo gde odlazi, odlazi zauvek. S obzirom na to što je star i, kako se priča, teško bolestan, ni tamo možda neće dugo poživeti - obraća nam se polušapatom čovek u crnini, brišući grob uz ogradu, nedaleko od Aninog.”
*
Hiljade dece ubijeno je u Srebrenici, po komandi Ratka Mladića...Ovo su samo neka od imena, matični brojevi, godišta...:
BEGIĆ BEGO MEHMEDALIJA 04.01.1989
MUSIĆ SELMA SALIM 1709987188742 17.09.1987
EFENDIĆ MELIHA ŠEVKO 2803987188122 28.03.1987
SMAJLOVIĆ FAHRUDIN JUSUF 01.01.1983
BOŠNJAKOVIĆ AMER MEHO 1109982000000 11.09.1982
HASANOVIĆ REMZUDIN HASIB 101982000000 01.01.1982
ŠABIĆ ELVIS IBRAHIM 1012981181354 10.12.1981
ALIĆ MEHRUDIN ŠAĆIR 25.10.1981
MALAGIĆ IZUDIN OHRAN 2210981183128 22.10.1981
TURKOVIĆ ADMIN ADEM 30.09.1981
VARNICA MEHMED ASIM 207981183731 02.07.1981
ALIĆ OSMAN BAJRO 805981774556 08.05.1981
DERVIŠEVIĆ SENUDIN BEKIR 14.05.1981
OMEROVIĆ ADIL BEHADIL 10.05.1981
*
Proklet bio Ratko Mladiću, ako postoji pakao, tamo ti je mesto. Ako postoji reč, to je sramota. Ako postoji presuda, ona je u Teksasu.
