Dok se široke narodne mase širom sveta lože na premijeru nove iteracije Star Wars, filmski sladokusci sa nestrpljenjem očekuju “čedo” Džejmsa Franka “The Disaster Artist”.
Ovaj film je premijerno prikazan pre dva dana, ima 92% pozitivnih kritika na agregatoru “Rotten Tomatoes”, nominovan je za dva Zlatna globusa a iza ćoška je i nominacija za Oskara.
O čemu se radi, čemu fras?
Početkom 2009. godine dočepala sam se DVD kopije “najboljeg najgoreg filma svih vremena”. Tada sam za jedan portal napisala:
Kako i dolikuje statusu kultnog ostvarenja "The Room" obavija misterija. Producent, scenarista, reditelj i glavni glumac je Tommy Wiseau, o kome se veoma malo zna. Priča se da je, ne bi li navukao novac za svoj prvenac, radio kao prodavac kožnih jakni (uvoz iz Koreje). Smatra se da Wiseau ima evropsko poreklo, jer govori engleski sa jakim akcentom, mada je i to, možda, deo imidža „Eda Vuda 21.veka“.
Posle premijere održane 2003. „The Room“ je dobio toliko očajne kritike te se davao samo desetak dana u omalenom bioskopu. Ipak, grupa zaluđenika za kemp pojave, primetila je potencijal. Besmislen zaplet, likovi koji se pojavljuju pa nestaju, zatim glumci koji ulaze u kadar kao da smo ih ranije videli, i očajna, očajna gluma naveli su mnoge da pogledaju „The Room“ jovo nanovo. Uskoro, auditorijum je bio pun, ljudi su znali svaku repliku, a na projekcije su donosili rekvizite iz filma.
Omiljeni delovi okupljenih su, kako kažu svedoci, nepovezano dobacivanje ragbi loptom između glavnih junaka, ulazak nepoznatih ljudi u kadar (na šta publika viče „Who the hell are you?“) kao i, sad već ikonični trenutak, kada Wiseau, u grču kog se ne bi postideo nijedan domaći glumac, urliče „You are tearing me apart, Lisa“.
Opštem bizarijumu treba pridodati i činjenicu da Wiseau drži Q&A ali PRE svake projekcije. Ozbiljne novine se već mesecima bave fenomenom a nije mali broj onih koji famu porede sa onom koju ima „Rocky Horror Picture Show“.
Ako ste mislili da ime novog „treš gurua“ može lepo da se prevede u npr. Toma Vasić, niste usamljeni: zanimljivo je da se u ekipi koja je ispekla ovo anti-remek delo, nalazi i Mladen Milićević, koji je radio muzički skor kako za „The Room“ tako i za film „Siroti mali hrčki“ Slobodana Šijana.
S obzirom da sam u međuvremenu postala ozbiljan fan filma, jedna od prvih stanica u Los Anđelesu bio je upravo bioskop Regent Landmark a projekcija je bila upravo onakva kao što su je opisivali u medijima: lopte, kašike sve leti unaokolo a momenat “You are tearing me apart, Lisa” navodi okupljeni narod da skače i imitira. Ovo je ubedljivo najbolji kulturno-umetnički doživljaj koji sam ikada imala.
Negde u to vreme, Greg Sestero, jedan od glumaca u “The Room” objavljuje knjigu o dogodovštinama sa snimanja a Džejms Franko, taj dobri ludak od marcipana, odmah otkupuljuje prava za ekranizaciju.
Rezultat je pred nama, a priča o Tomiju Vizou je “anti-Amadeus”. Ovo nije storija o Salijeriju koji je bio dobar ali ne i dovoljno dobar. Tomi je možda svako ko voli nešto da radi, ne ume, ali ipak radi i uživa u kiksu…
Koliko puta ste pijani pevali karaoke, odlučili da dijeta počinje sutra a sport u ponedeljak? Koliko puta ste obećali da nećete nju ili njega da okrenete u pola noći a to ipak uradili? Mi nismo tu da se bavimo samo onim čemu smo vični, često guilty-pleasure donosi veće zadovoljstvo a poruke poslate pod dejstvom imaju bolji efekat. Iako još uvek nisam pogledala Džejmsov film pretpostavljam da tretira fenomen ljudskog ponašanja - kako i zašto stremimo stvarima koje nam uopšte ne idu, evidentno pogrešnim izborima koji su nam zabavni i čine nas srećnim. To je taj mali, netalentovani Tomi u svakom od nas...Na tom mestu je bio i sam Džejms Franko dok ga mejnstrim ove godine nije konačno i priznao kroz maestralnu seriju "The Deuce".
Vizo i Franko gostuju u prajm-tajmu, “The Disaster Artist” kida kod kritike a “The Room” se i dalje prikazuje u indi bioskopima u Americi.
Vreme je da upoznate Tomijev opus, da se pomirite sa svitom i da embrejsujete i svinje i bisere.
Lotos raste u blatu a lopta je okrugla…Oh, hi Mark:)