(Tekst na temu "Faceless", objavljen u jubilarnom, desetom broju magazina FAAR, maj 2012.)
“You don't know anything about society, so you don't have the satisfaction of avoiding it.”
The Game – David Fincher
Facebook – lažiranje životnih rezultata. Twitter – izmišljanje nove osobe, one koja si oduvek želeo da budeš. Mejlovi – mogućnost da kroz “spell check” prikriješ spavanje na času maternjeg jezika. Uglačane cipele – lakiraj bubašvabu, možda tako više zaliči na bubamaru. Glomazan auto – šta njime pokazuješ i gde parkiraš? Siledžija – zato što i njega neko kinji svaki dan. Kosovo – je Srbija? Lejdi Gaga – nova Madona. Nova Madona – stara Lejdi Gaga.
Jevrejska poslovica kaže: “Čovek okružen patuljcima uvek izgleda kao džin”.
Ipak, nema ništa loše u pretvaranju. Nekima je dobro u društvu patuljaka, neki nikad ne pomisle da ima nešto loše u bežanju sa časova, treći toliko lažu sami sebe da im million puta ponovljena laž postaje lična istina. Pretvaramo se i dok se gledamo u ogledalu, prikrivamo poraze, kompromise, gubitak vere u okruženje, male snage…I onda dođe i taj trenutak, kada čovek mora da se oprosti od svoje maske, sa kojima se možda srodio.
Da li je ispod nje osvetnik Gaj Foks, iz stripa/filma “V for Vendetta”, ili misteriozni aristokrata, kao iz legendi o čoveku sa gvozdenom maskom? Možda je u pitanju menjanje identiteta kojim se ispravljaju nepravde, kao ona kojoj je bio izložen grof Monte Kristo. Znamo da nismo Majk Majers iz “Noć veštica” niti Džejson iz filma “Petak 13”. Ponekad sudbina diktira karakter – od dobrog heroja Anakina Skajvokera samo je korak do šlema Darta Vejdera.
Ako volite ono što želite da postanete, to je dobro. Ako se uporno lažete, pokušajte i prestanite. Skrivanje može da bude cilj, ili kamen oko vrata. Neko je srećne ruke i završiće na balu pod maskama, kao Tom Kruz u filmu “Širom zatvorenih očiju”…U slučaju da niste sigurni, uvek možete da začujete glas Penelope Kruz koji vas doziva da otvorite oči, umilno u španskom “Abre Los Ojos” i američkom rimejku “Vanilla Sky”.
Ponekad je tuđa maska Roršahov test za onog ko je posmatra. Tako se zove i čuveni maskirani anti-heroj iz stripa “Watchmen” – Roršah. Ovaj “strip koji je promenio sve”, crtež Alana Mura, počinje tekstom o otkrivanju tajne: “Roršahov dnevnik, 12. oktobra 1985…Ovaj grad me se boji. Video sam njegovo pravo lice. Nakupljena prljavština seksa i ubistava će ih stegnuti oko struka. I sve će kurve i političari pogledati uvis i zavapiti, "Spasi nas"... Ja ću prošaptati, "Ne". Sada celi svet stoji na rubu... Svi ti liberali i intelektualci i slatkorečivci... A odjednom niko ne zna šta da kaže...”
Možda je rešenje ono koje predlaže junak filma “Igra”, sa početka teksta – upoznaj društvo i samo tako ćeš znati koliko je prijatno izbegavati ga. Angažovana anonimnost je siguran put, utabana staza još jednog superheroja...Godinama možete da se dvoumite – da li pogledati Roršahovo lice? Do tada otpevajte refren “Cos I gotta have Fake” i setite se da “Gotham needs a hero with a face”. Betmen uskoro skida masku, postaje Brus Vejn i otkrivaju se sve laži sveta.